Nivoi jezičke strukture

Četiri su nivoa jezičke strukture:

1.      fonetsko-fonološki (proučava glasove)

2.      morfološki ( proučava morfeme i riječi)

3.      sintaksički (proučava riječi i službu riječi u rečenici)

4.      leksičko-semantički (proučava porijeklo i značenje riječi)

Fonetsko-fonološki nivo

Na ovom nivou djeluju dvije naučne discipline: fonetika i fonologija.

Fonetika je naučna disciplina koja pručava artikulacijske/tvorbene i akustičke/zvukovne osobine glasova.

Glas je najmanja jedini u fonetici koja nema svoje značenje. Pripada govoru pa je konkretan i promjenjiv.

Fonologija je naučna disciplina koja pručava glasove na razini jezika vodeći računa o njihovim razlikovnim osobinama koje utječu na promjenu u značenju riječi.

Fonem/a je najmanja jedinica u fonologiji koja nema svoje značenje, ali unosi promjenu u značenje riječi. Pripada jeziku pa je apstraktna i nepromjenjiva.

dama- tama; duga- tuga ( d i t su jednaki po mjestu i načinu tvorbe, međutim, različiti su po zvučnosti; ako fonemu d oduzmemo zvučnost preći će u fonemu t, dakle zvučnost je jedina razlika među njima i mijenjajuci fonemu mijenjamo i značenje riječi.)

Alfon je govorna varijanta foneme.

Naida                             Branka

Ne znam                        banka

U riječima „Naida“ i „ne znam“ n se našlo ispred vokala i izgovara se kao nadzubni glas. Međutim, u riječima „Branka“ i „banka“ iza n dolazi zadnjonepčano k, te se radi lakšeg izgovora n izgovara kao zadnjonepčani glas. Dakle, to zadnjonepčano n postaje alofon.