Klasifikacija jezika

Dvije su osnovne klasifikacije jezika:

·         genealoška( razvrstavanje jezika po porijeklu)

·         morfološka( razvrstavanje po gramatičkim sličnostima)

Prema genealoškoj klasifikaciji jezici se udružuju u porodice, a porodice u grupe/skupine.

Četiri su velike skupine jezika:

1.      indoevropska(47% jezika spada u ovu grupu)

2.      uralo-altajska

3.      sentiskohamitska

4.      kavkavska

U indoevropsku skupinu spadaju sljedeće porodice:

o   indijska (perzijski, kurdski, afganistanski)

o   baltička (litvanjski, letonski)

o   slavenska (ruski, bugarski, češki, poljski, makedonski, srpski, hrvatski, bosanski)

o   germanska (njemački, engleski, švedski, jidiš)

o   romanska (latinski, francuski, italijanski, španski)

o   keltska (irski, škotski, velški, bretonski)

Prema morfološkoj klasifikaciji jezici se dijele na:

1.      korijenske

2.      aglutinativne

3.      flektivne

4.      polisintetičke

Korijenski jezici  imaju samo korijen koji se ne mijenja, nemaju nastavke, nemaju vrste riječi nego jedna riječ „prelazi“ iz jedne vrste u drugo ovisno o mjestu u rečenicu i akcentu. Takvi su jezici kineski i vijetnamski.

Aglutinativni jezici imaju korijen koji se ne mijenja i nastavke, a svaki nastavak ima samo jedno značenje. Takvi su jezici mađarski, turski i finski. Npr :

Ember=čovjek

Ember+nek= čovjeku

Ember+ek=ljudi

Ember+ek+nek= ljudima

Flektivni jezici imaju korijen koji se mijenja i nastavke, ali za razliku od aglutinativnih jezika, jedan nastavak ima više značenja. Takva je većina indoevropskih jezika. Npr:

ruk-A( ženski rod; jednina; nominativ)

Polusintetički jezici imaju korijen koji se stapa s nastavkom u jednu riječ, zatim se ta riječ stapa s drugom, pa na kraju cijelu rečenicu čini jedna riječ. Ovakve jezike koriste indijanska plemena. Npr :

Ni=ja

Naka=meso

Kva=jedem

Ninakakva= ja jedem meso